Greed (film)

Trajanje462 min. (originalna verzija)
140 min. (originalno kino-izdanje)
239 min. (restauracija)Zemlja Sjedinjene DržaveJeziknijemi film
engleski međutitloviBudžet665.603,02 $Bruto prihod274.827,55 $

Greed (sh. Pohlepa) je američki crno-bijeli nijemi film snimljen 1924. u režiji Ericha von Stroheima. Scenarij je napisao sam Stroheim po znamenitom naturalističkom romanu McTeague američkog književnika Franka Norrisa. Protagonist filma (koga gflumi Gibson Gowland) je McTeague, zubar iz San Francisca koji se ženi za Trinu Sieppe (čiji lik tumači ZaSu Pitts), djevojku svog najboljeg prijatelja Marcus Schoulera (čiji lik tumači Jean Hersholt). Radnja prikazuje kako se odnos između njih dramatično mijenja nakon što Trina na lutriji osvoji 5.000 US$, ali ih odbije trošiti, čak i nakon što ljubomorni Schouler prijavi McTeaguea za nadrizubarstvo i tako ga prisili da žive u prljavštini i siromaštvu; McTeague nakon toga utjehu traži u piću, postaje nasilan i na kraju ubije Trinu za novac te bježi pred vlastima, da bi ga u završnici filma Schouler progonio usred užarene Doline smrti.

Skraćivanje filma

Von Stroheim je snimio preko 85 sati materijala i bio opsjednut preciznošću svakog kadra. Čak dva mjeseca su provedena na autentinčnim lokacijama u Dolini smrti, gdje se zbog nesnosnih vrućina veći dio ekipe razbolio. Greed je bio jedan od rijetkih filmova svog doba koji se u potpunosti snimao na lokacijama. Von Stroheim je u njemu koristio napredne filmske tehnike kao što su snimanje dubokim fokusom i ekspresivna montaža koju su počeli popularizirati tadašnji sovjetski filmaši. Von Stroheim je svoj film smatrao suvremenim ekvivalentom antičke tragedije u kome su okolina i nasljedna svojstva određivala sudbine likova i svodila ih na primitivne "bête humaines" ("ljudske zvijeri"). Derek Malcolm je napisao da je film "moralna priča o dehumanizirajućem utjecaju novca".^[1]

Za vrijeme snimanja Greed je Stroheimova matična kuća prolazila kroz nekoliko spajanja s drugim poduzećima, i na kraju postala studio Metro-Goldwyn-Mayer, a Irving Thalberg je postao direktor produkcije. Thalberg je nekoliko godina ranije bio otpustio von Stroheima iz studija Universal Pictures. U svom originalnom obliku Greed je bio dug između osam i deset sati (ovisno o izvoru), ali je protiv von Stroheimove volje srezan na dva i pol sata.^[2] Puna verzija se danas smatra izgubljenom, a vidjelo ju je samo 12 ljudi, prema čijim svjedočanstvima je predstavljao "najveći film ikada snimljen". Sam Von Stroheim je smatrao Greed svojim najpotpunijim ostvarenjem te je u profesionalnom i ličnom smislu bio duboko povrijeđen njegovim skraćivanjem.^[3]

Odjek, priznanja i utjecaj

Neizrezana verzija filma se često naziva "svetim graalom" filmskih arhivista, a česte su lažne vijesti o tome da se uspio pronaći nestali materijal. Godine 1999. je Turner Entertainment, koristeći fotografije, napravio rekonstrukciju Greeda u trajanju četiri sata. Originalna verzija je pak nakon premijere predstavljala neuspjeh kako kod publike, tako i kod kritike. Međutim, već 1950-ih se počelo smatrati jednim od najboljih filmova svih vremena; brojni sineasti i filmski historičari ga hvale zbog uticaja koga je imao na kasnija filmska ostvarenja.

Damir Radić je zapisao o filmu:

Opsjednut težnjom za autentičnošću, von Stroheim je u naturalističkom romanu F. Norrisa, kao i u samomu buntovnom autoru, vidio vlastitu težnju da društvo koje ga okružuje beskompromisno suoči s njegovom brutalnom prirodom. Suprotstavljena griffitovskom sentimentalizmu, ali i glamuroznom eskapističkom duhu »ludih dvadesetih«, Pohlepa, gotovo u cijelosti snimana na stvarnim lokacijama, pruža oporu i turobnu sliku egzistencije kroz prikaz pripadnika nižih klasa (tradicionalno nepopularna tema u holivudskoj kinematografiji). Protagonisti su žrtve vlastite primitivne i patološke prirode te spleta okolnosti, pri čemu redatelj nastoji, podrobnijim narativnim izlaganjem, slojevitije postaviti likove: McTeague je sirov i nasilan čovjek koji ipak posjeduje crtu tankoćutnosti (nježnost prema ptičicama, pa i prema Trini), Trina je patološki vezana za novac, ali posljedica je to i njezina ranijeg siromaštva te braka bez ljubavi, dok Marcus ispod prijazne vanjštine licemjerno krije mržnju^[4]

Izvori

Literatura

• Curtiss, Thomas Quinn (1971). Von Stroheim. New York, New York: Farrar, Straus and Giroux. ISBN 978-0-374-28520-3. 
• Finler, Joel W. (1972). Greed. A Film. New York, New York: Lorrimer Publishing Ltd.. ISBN 978-0-900855-45-0. 
• Finler, Joel W. (1968). Stroheim. Berkeley, California: University of California Press. ASIN B003G8IMK8. 
• Koszarski, Richard (1983). The Man You Loved to Hate: Erich von Stroheim and Hollywood. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-503239-0. 
• Lennig, Arthur (2000). Stroheim. Lexington, Kentucky: The University Press of Kentucky. ISBN 978-0-8131-2138-3. 
• Rosenbaum, Jonathan (1993). Greed. London, England: BFI Publishing. ISBN 978-0-85170-358-9. 
• Vieira, Mark A. (2010). Irving Thalberg: Boy Wonder to Producer Prince. Los Angeles, California: University of California Press. ISBN 978-0-520-26048-1. 
• Wakeman, John (1987). World Film Directors, Volume 1. New York, New York: The H. W. Wilson Company. ISBN 978-0-8242-0757-1. 
• Weinberg, Herman G. (1972). The Complete Greed of Erich Von Stroheim: a reconstruction of the film in 348 still photos following the original screenplay plus 52 production stills. New York, New York: ARNO Press. ISBN 978-0-405-03925-6. 

Vanjske veze

• Greed na sajtu IMDb
• Greed dostupan kao besplatni download na Internet Archive (153min, Italian intertitles)
• Greed na AllMovie-u (en)
• Greed at Rotten Tomatoes
• Literature on Greed
• Production photographs from Greed, The Bancroft Library
• Greed at silentera.com database
• Roger Ebert on Greed Arhivirano 2010-12-23 na Wayback Machine-u
• "Greed" article in Film Monthly (December 1999)