Isola di San Michele

 

 

San Michele (ili kako ga Venecijanci zovu Otok mrtvih) je otok pretvoren u groblje pored Venecije u Venecijanske laguni. Iako je geografski bliži Cannaregiju, San Michele je administrativno dio kvarta (sestiere) Castella.

Historija

Zajedno sa susjednim otočićem San Cristoforo della Pace, otok je bio popularno odredište venecijanskih izletnika i ribara. Na otoku je 1469. podignuta crkva San Michele, prva renesansna crkva u Veneciji. Ona je djelo arhitekta Maura Codussia i uz nju je podignut i samostan kamaldolijanaca. Otoci San Michele i San Cristoforo su 1807. u vrijeme francuske uprave nad gradom izabrani da postanu gradsko groblje jer se držalo da je staro groblje na kopnu nehigijensko. Projekte za novo groblje napravio je arhitekt Antonio Selva. Uski kanal koji razdvajao dva otoka nasipan je zemljom 1836. i tako su postali jedinstveni otok koji je uzeo ime onog većeg (San Michele).

Otok je nakratko poslužio i kao zatvor za vrijeme napoleonske uprave nad gradom. Pokajnici se prevoze do svog posljednjeg počivališta na San Michele u posebnim gondolama. Na groblju se nalaze grobovi mnogih slavnih osoba, poput Christiana Dopplera, Igora Stravinskog, Josepha Brodskog, Emilija Vedove, Sergeja Pavloviča Djagileva, Ezre Pounda, Luigi Nona i Zorana Mušiča. Groblje je upotrebi i danas, ali kako sve više nedostaje prostora, poput drugih groblja u Evropi i na San Micheleu se štedi s prostorom i to na način da se nakon nekoliko godina mrtvi ekshumiraju i njihovi ostatci pohranjuju u manje betonske ostave na drugom dijelu groblja.

Eksterni linkovi

Isola di San Michele na Wikimedijinoj ostavi

• Satelitske snimke na Googlu^{[mrtav link]}
• Cimetière San Michele (fr)